Cijena ugljika (CO2) - engl. carbon pricing je fiskalni instrument koji vlade koriste da bi potakle preduzeća i druge emitere da pređu na obnovljive izvore energije i usvoje nove tehnologije za smanjenje emisija, a u cilju ostvarenja nacionalnih i međunarodnih klimatskih ciljeva. Postoje dva glavna tipa uvođenja cijene ugljika: sistemi trgovine emisijama (ETS) i porezi na CO2. Porez na CO2 direktno određuje cijenu emisije CO2, dok ETS postavlja gornju granicu emisije CO2 u određenim sektorima, zahtijevajući dozvolu za svaku emitiranu tonu CO2. Izbor kombinacije instrumenta i modaliteta za naplate emisije ugljika zavisi od političkih ciljeva i okolnosti, te je samo jedan od potrebnih instrumenata za postizanje nacionalnih i međunarodnih klimatskih ciljeva. Cijena CO2 pomaže preusmjeriti teret štete na one koji su za nju odgovorni i koji je mogu smanjiti.

Posljednji amandmani Vlade Federacije BiH na nove prijedloge Zakona o doprinosima i Zakona o porezu na dohodak predstavljaju pravi korak u pravom smjeru. Omogućavaju dodatno smanjenje troškova rada, budući rast penzija i pojednostavljenje čitavog sistema. Međutim, ovo i dalje ne bi bila revolucionarna reforma koja bi omogućila osjetniji rast plata i privukla pažnju međunarodnih investitora. Uzimajući u obzir rekordni rast javnih prihoda posljednjih godina, neka buduća većina bi se stoga trebala odlučiti za nešto hrabriji korak koji je detaljnije opisan u nastavku i koji bi već u kratkom roku donio pozitivne efekte za sve – radnike, poslodavce, ali i budžete.

Freelanceri (slobodni/e ugovarači/ce) i gažni, tj. platformski radnici nisu univerzalno definisani i prepoznati pojmovi u kontekstu radno-pravne, porezne ili statističke klasifikacije. Definisanje mogućih oblika organizacije poslovanja za ovu grupu "radnika za profit" i osiguravanje prava na socijalno osiguranje uz adekvatan poreski tretman i poštovanje sveobuhvatnih načela porezne politike je izazov za većinu zemalja. U ovom papiru predstavljamo zaključke komparativne analize pristupa uređenju statusa samozaposlenih osoba (i freelancera kao podgrupe) u razvijenim zemljama. Predstavljamo najbolje prakse i preporuke za formulaciju cjenovno efikasnih i lako razumljivih javnih politika.