Učesnici ReForuma „Obrazovanje na marginama Reformske agende“ usvojili Deklaraciju o obrazovanju

ReForum „Obrazovanje na marginama Reformske agende“, na kojem se govorilo o uzrocima i izlaznim strategijama kada je u pitanju marginaliziranje obrazovanja u sklopu tekućih reformskih zahvata u BiH, održana je u subotu u amfiteatru Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, u organizaciji Fondacije „Nijaz Duraković“ i Centra za politike i upravljanje. ReForum je održan u sklopu obilježavanja godišnjice smrti prof. dr. Nijaza Durakovića.

Konferencija je bila podijeljena u tri panela, tokom kojih su učesnici nastojali pokriti pitanja izrade i provedbe koraka predviđenih usaglašenim dokumentom Reformske agende koji se tiču obrazovanja, (ne)sklada između obrazovnih i tržišno-radnih politika, tačnije ekonomskim aspektima tekućih reformskih koraka i iznalasku načina usklađivanja visokoškolskih upisnih politika sa onim što će biti potrebe dinamičnog tržišta rada. Konačno, nisu izostali ni prijedlozi politika za poboljšanje obrazovnih programa u Bosni i Hercegovini.

U prvom panelu pod nazivom „Obrazovne politike na margini Reformske agende“ govorili su Namir Ibrahimović ispred „Školegijuma“, profesorica na FPN-u doc. dr. Nedžma Džananović te ispred Agencije za razvoj visokog obrazovanja i osiguranja kvaliteta BiH prof. dr. Enver Halilović. U sklopu drugog panela, profesorica na Sarajevo School of Science and Technology prof. dr. Lamija Tanović, prodekanesa za nastavu FPN-a prof. dr. Lejla Turčilo, Almasa Bajrić ispred PR agencije PRAG te Ante Jurić Marijanović ispred Omladinskog komunikativnog centra Banja Luka govorili su na temu „(Ne)sklad između obrazovnih i tržišno-radnih politika“. U sklopu trećeg panela „Kreativnost, inovativnost i kompetencije: Obrazovanje kompetentnih kadrova ili podobnih birača“ govorili su autorica analize Centra za politike i upravljanje naslovljene „Inicijalno obrazovanje nastavnika u BiH“ Maja Abadžija, prof. dr. Nenad Veličković ispred Filozofskog fakulteta u Sarajevu i „Školegijuma“, profesorica u Drugoj gimnaziji Sarajevo, ispred projekata „Vaša(r) ideja“ i „Doba“ Adila Salibašić, te profesorica na Filozofskom fakultetu u Sarajevu prof. dr. Adila Pašalić Kreso.

Uvodničar u prvi panel Namir Ibrahimović istakao je, prije svega, nedostatak odgovornosti institucija koje sa bave obrazovnim politikama u Bosni i Hercegovini. Kao primjer naveo je Strategiju obrazovanja 2008 - 2015, u kojoj nisu bili precizirani rokovi za njeno provođenje, te koja nikada i nije provedena. Ibrahimović je upozorio kako je kvalitetnija edukacija nastavnog osoblja u osnovnim i srednjim školama prijeko potrebna. O „karikaturalnosti“ reformi u obrazovanju govori i, istakao je Ibrahimović, primjer Kantona Sarajevo, u kojem su paralelno, ali zasebno provođene tri, paradoksalno, potpuno međuovisne reforme. Jedna je bila kreiranje petogodišnje strategije koje su provodile tri različite grupe, druga je provodila reformu kurikuluma, a treća kreiranje zajedničke jezgre nastavnih planova i programa u okviru maternjeg jezika i književnosti. Suprotno od ovih potpuno odvojenih procesa, za pozitivan ishod neophodan je jasan plan koji bi podrazumijevao hronološki tok reformi proizašlih iz jedne strategije. Ibrahimović je kritiku uputio i samom društvu koje prihvata da „škole ne budu obrazovne već institucije u kojima neko čuva djecu“. Ističući važnost obrazovanja, prof. dr. Džananović je tokom prvog panela izjavila kako je obrazovanje najefikasniji način za povećanje kapitala i napredak kako pojedinca, tako i društva u cjelini. Prema njenom mišljenju, osnivanje privatnih univerziteta u BiH nije dovelo do povećanja već snižavanja nivoa znanja, te do toga da se univerziteti za studente bore manjkom kvaliteta, uzdižući „pravo na diplomu“ iznad prava na znanje. Da bi se izbjegle ovakve negativne posljedice osnivanja privatnih univerziteta, potrebna je veća uloga politike, a ne univerziteta, u otvaranju prostora za privatno vlasništvo, istakla je prof. dr. Džananović. Predstavnik Agencije za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvaliteta prof. dr. Enver Halilović kao najveći problem današnjeg bh. obrazovnog sektora naveo je manjak harmonizacije zakona o obrazovanju u BiH, preciznije, samu činjenicu da o obrazovanju odlučuje entitetski, odnosno kantonalni nivoi vlasti. Navedeno, smatra prof. dr. Halilović, onemogućava implementaciju preporuka Evropske unije čak i u slučajevima kada su norme u skladu sa njima, te održava model finansiranja koji će zasigurno „dovesti do kolapsa univerziteta u BiH“.

Na drugom panelu, na kojem se govorilo o (ne)usklađenosti obrazovne politike sa tržištem rada, prof. dr. Lamija Tanović kao razloge neusklađenosti obrazovnih politika sa tržištem rada navela je nedovoljan broj radnih mjesta koje osigurava poslovni sektor, nedostatak adekvatnih mehanizama obrazovnog sektora za spregu i prilagodbu tržištu rada, te smanjenje prirodnog priraštaja stanovništva. Veća usklađenost obrazovanja sa poslovnom zajednicom može se postići, smatra Tanović, uvođenjem sistema prekvalifikacije i dokvalifikacije; profesionalnom orjentacijom učenika u osnovnim i srednjim školama; stimulacijom upisa deficitarnih struka putem stipendija; izmjenom široko rasprostranjenog i površnog uvjerenja da su javne visokoškolske ustanove dobre, a privatne nisu, te na taj način stimulisanjem upisa u privatne ustanove; te osiguranjem učešća svih zainteresiranih u kreiranju obrazovnih politika. Prof. dr. Lejla Turčilo istakla je kako je trenutna obrazovna politika usmjerena na promociju formalnih klasifikacija, što dovodi to toga da, primjera radi, svega svaki deseti student u BiH bira fakultet prema potrebama tržišta, a ogromna većina javni sektor uzima za najpoželjnijeg poslodavca. Umjesto toga, smatra Turčilo, potrebno je razvijati „koncept društva koje uči“, te znanje, vještine i kompetencije, stečene bilo u formalnom ili neformalnom obrazovanju, promovirati kao vrijednosti. Kao predstavnik poslodavaca na konferenciji, Almasa Bajrić, ispred PR agencije PRAG, objasnila je kako poslodavci žele misleće radnike od koji će moći čuti nove ideje i prijedloge, ali da do takvih teško dolaze upravo zbog nedostataka trenutnih obrazovnih politika. Bajrić je zbog toga, tokom svog izlaganja, naglasila neophodnost uvođenja praktične nastave u školama i univerzitetima u BiH. Omladinski komunikativni centar iz Banje Luke, ispred kojeg je na konferenciji učestvovao Ante Jurić Marijanović, vršio je analizu obrazovnih politika u BiH. Kao osnovne probleme, prezentovao je Jurić Marijanović, OKC Banja Luka je izdvojio upravo nedostatak prakse, neadekvatan program te neadekvatne upisne politike. Nastojeći poboljšati situaciju, OKC je prezentovao ideju osnivanja savjeta pri univerzitetima za koordinaciju univerziteta sa poslovnom zajednicom, što je već urodilo plodom osnivanjem ovakvih savjeta na nekoliko fakulteta u BiH.

U analizi CPU-a „Inicijalno obrazovanje nastavnika u BiH“, koju je prezentovala autorica Maja Abadžija, navedeni su prijedlozi i mogućnosti za poboljšanje obrazovnih politika u smislu obrazovanja nastavnog osoblja. Abadžija je kao prijedloge u analizi izdvojila unificiranje nastavničkih smjerova na nivou univerziteta; korigiranje upisne politike i selekcijskih procedura; osnivanje eksperimentalnih škola i vježbaonica, učešće studenata kao asistenata u nastavi i uvođenje predmeta vezanog za inkluzivni koncept nastave u sklopu praktičnih aspekata pedagoškog obrazovanja nastavnika; te osnivanje naučnog časopisa za nastavničku praksu. Profesorica u Drugoj gimnaziji Sarajevo Adila Salibašić prezentovala je konferencije održane za mlade u BiH „Vaša(r) ideja“ i „Doba“, koji su dobili izrazito pozitivne reakcije mladih. Konferencije su se zasnivale, pojasnila je Salibašić, na preporukama UNICEF-a za olakšavanje pristupa neformalnim programima obrazovanja, te ohrabrivanje učešća mladih u donošenju odluka, poticanju poduzetničkog duha i podizanju asertivnosti mladih. Prof. dr. Adila Pašalić Kreso insistirala je tokom svog izlaganja na neophodnosti uvođenja novih, kreativnih metoda učenja, a koji se zasnivaju na konceptu „učiti kako učiti i učiti kako misliti“. Prof. dr. Nenad Veličković također je govorio o nedostacima trenutnih obrazovnih politika u BiH. Između ostalog osvrnuo se na ranija izlaganja koja su se ticala usklađenosti obrazovnih, odnosno upisnih politika na fakultetima, sa tržištem rada. Veličković je upozorio na upitan smisao termina „tržište rada“, te napravio terminološku intervenciju predlaživši termin „potrebe društva“, jer „postoje naučne discipline, kao što je medicina, koje ne mogu biti usklađene pukim potrebama tržišta“.

Veličković je ukazao na to da ne može samo tržište rada diktirati obrazovne politike, jer postoje i druge društvene potrebe koje se moraju zadovoljiti.

Nakon izlaganja panelista i panelistkinja, uslijedila je diskusija u kojoj su učestvovali i drugi učesnici konferencije. Čuli su se mnogi različiti prijedlozi za poboljšanje obrazovnih politika u BiH, koji su rezultirali donošenjem Deklaracije o obrazovanju.

Deklaraciju, koji su podržali svi učesnici ReForuma „Obrazovanje na marginama Reformske agende“, možete preuzeti OVDJE.